„Dobro i zlo nisu isto! Zlo dobrim uzvrati, pa će ti dušmanin tvoj odjednom prisni prijatelj postati. To mogu postići samo strpljivi; to mogu postići samo vrlo sretni.“ (Al-Fusilet, 34-35)
„K tome ti pozivaj i budi ustrajan, onako kako ti se naređuje, i ne slijedi hirove njihove, i reci: – Ja vjerujem u knjige koje je Allah objavio, i naređeno mi je da među vama pravedan budem; Allah je i naš i vaš Gospodar, nama naša, a vama vaša djela; nema prepiranja između nas i vas; Allah će nas sve sabrati, a kod Njega je konačno odredište.“ (Eš-Šūrā, 15)
„Allah zahtijeva da se svačije pravo poštuje, dobro čini, i da se bližnjima udjeljuje, i razvrat i sve što je odvratno i nasilje zabranjuje; da pouku primite, On vas savjetuje.“ (En-Nahl, 90)
Uprkos raznovrsnim načinima zlostavljanja kojima su ga nevjernici podvrgli u Mekki, Vjerovjesnik a.s.  bio je milostiv prema njima dajući najuzvišenije primjere dobrote i milosti prema ljudima, iako su bili nevjernici i uznemiravali ga. Jedan od najupečatljivijih primjera za to nalazimo u hadisu u kojem Aiša r.a. kaže da je upitala Allahovog Poslanika a.s: „Da li si ikada doživio teži dan od onoga na Uhudu?“ Reče: „Svašta sam preživio od tvog naroda, a najteže što sam od njih doživio je ono što se zbilo na dan Akabe (u Taifu). Tada sam se predstavio Ibn-Jalilu ibn Abdi-Kelalinu, pa mi nije odgovorio onako kako sam ja želio. Od njih sam otišao mnogo uznemiren i zabrinut. Bio sam zbunjen sve dok ne dođoh do mjesta Karnus-Su’alib. Tu podigoh glavu i ugledah oblak iznad sebe. Kada sam bolje pogledao, vidio sam na njemu Džibrila. On me zovnuo, poselamio i kazao: ‘Allah je čuo šta si im govorio i kako su oni tebi odgovorili! Allah ti šalje meleka zaduženog za brda da mu narediš šta želiš da sa njima učini!’ Tada me je zovnuo melek zadužen za brda, nazvao mi selam i rekao: ‘O Muhammede, uradit ću onako kako budeš želio! Ako želiš, na njih ću srušiti dva brda!’ Allahov Poslanik s.a.v.s. reče: „Naprotiv, nadam se da će Allah iz njihovih kičmi izvesti one koji će Ga obožavati ne pripisujući Mu pritom nikoga.“ (Buharija i Muslim) A nakon što je pobjednički sa svojom vojskom ušao u Mekku, kazao je Mekelijama, onima koji su se do jučer borili protiv njega: „Idite, slobodni ste.“
Odnos prema komšiji nemuslimanu

Poslanik a.s. je imao svoga prvog komšiju Jevreja, koji ga je stalno uznemiravao i ispred njegovih vrata ostavljao smeće. Muhammed a.s. je bio strpljiv. Kada jednog jutra ispred vrata nije bilo uobičajenog smeća i uznemiravanja, Poslanik a.s. upita šta je s njim. Kazaše mu da se Jevrej razbolio i da je na samrtnoj postelji. Muhammed a.s. ode da ga obiđe, kao komšiju bolesnika. Kada je Jevrej ugledao Poslanika a.s. izgovorio je šehadet, jer je bio svjestan da nakon tolikog uznemiravanja dobrim je mogao vratiti samo onaj kojeg je Allah dž.š. poslao kao vjerovjesnika.
Bitan je lijep način ophođenja i komuniciranja, važno je priznanje greške, priznanje da smo nekoga uvrijedili, bitno je izvinjenje zbog nanesene uvrede, jer nas Kur’an savjetuje: „Lijepa riječ i izvinjenje vrjedniji su od sadake koju prati vrijeđanje.“ (El-Bekare, 263)

Odnos u ratu

Poznat je primjer iz bitke na Uhudu kada je svaki zarobljenik imao način da se oslobodi.
Oni koji su bili pismeni bili su dužni opismeniti deset muslimana, oni koji su bili imućni mogli su se otkupiti imetkom, dok oni koji su bili siromašni i nepismeni bili su oslobođeni. Poslanik a.s. je rekao: „Ne ubijajte djecu, žene i starce, ne rušite im kuće i bogomolje.”

Odnos prema crkvama

Islam, također, štiti vjerske objekte i svetinje nemuslimana. Dokaz tome su brojni ugovori sklopljeni u prvim stoljećima islama između muslimanskih osvajača i domicilnog kršćanskog stanovništva. Et-Taberi bilježi da je hazreti Omer u svojoj Ahdnami datoj stanovnicima Jerusalema prilikom preuzimanja ključeva grada garantirao živote, imovinu, crkve, krstove, te dao garanciju da niko neće stanovati u njihovim crkvama, niti ih rušiti ili skrnaviti, iz njih išta uzimati, niti krstove sklanjati, niti bilo šta od njihove imovine otuđiti. Također, prilikom ulaska hazreti Omera u Jerusalem, dočekao ga je jerusalimski patrijarh i s njim obišao neke dijelove grada te posjetio Crkvu uskrsnuća. Kada je nastupilo vrijeme namaza, hazreti Omer je rekao patrijarhu da želi klanjati, a on mu je odgovorio: „Klanjaj tu gdje jesi“, a Omer je bio u centru crkve. Bojeći se da će muslimani slijediti njegov primjer, govoreći: „Ovdje je klanjao hazreti Omer i mi imamo pravo klanjati“, odbio je patrijarha te izašao i klanjao na stepenicama kod ulaza u crkvu. Također je naredio da se tu ne klanja u džematu i da se ne uči ezan, a zatim otišao do Stijene i na njoj napravio džamiju. (Mesdžidu-s-Sahra).
Poštovani čitaoci, ovo su muslimani, ovo je islam. Svaki islamski mubarek dan obilježava se na način da se širi mir, pozitivna energija, osmjeh kao sadaka. Islam je vjera mira, ljubavi među ljudima. Islam je vjera poštovanja i uzajamnog uvažavanja, islam je vjera dijaloga. Islam poziva na dobro, a odvraća od zla.

Glas islama 317,

autor: Kemal ef. Toković

Islamske teme