ITANJE: Poznato je da se donošenje salevata na Allahovog Poslanika a.s. ubraja u ibadete za koje Allah dž.š. daje posebnu nagradu. Međutim, zanima me šta konkretno znače riječi „salat“ i „selam“, koje se navode u salevatu?
ODGOVOR: Donošenje salevata na Allahovog poslanika i miljenika, Muhammeda a.s., Uzvišenom Gospodaru posebno je drago djelo, za koje mnogostruko uvećava nagradu, kako se može naći u brojnim predajama, od kojih su: „Ko na mene donese jedan salevat, Allah će na njega donijeti deset.“ (Muslim)
„Ko na mene donese jedan salevat, Allah će na njega donijeti deset salevata, poništiti mu deset loših dijela i uzdići ga za deset deredža.“ (Ahmed)
„Povećajte donošenje salevata na mene petkom, doista meni se svakog petka izlažu salevati mog ummeta, pa ko od njih bude donosio najviše salevata bit će mi najbliži.“ (El-Bejheki)
„Škrt je onaj u čijem se prisustvu spomenem, a on ne donese salevat na mene.“ (Nesai)
Uzvišeni Allah nas u Kur’anu obavještava da i On, sa Svojim melekima, donosi salevate na Svog Miljenika i Poslanika: “Doista Allah i Njegovi meleki blagosiljaju (donose salevat) na Vjerovjesnika. O vjernici, blagosiljajte ga i vi (donosite salevate) i selame mu šaljite.“ (El-Ahzab, 56)
Shodno citiranim predajama može se zaključiti da je donošenje salevata na Allahovog Poslanika a.s. djelo od kojeg onaj koji ga prakticira može imati brojne koristi, kako na ovom tako i na budućem svijetu, te da je najvrjednije vrijeme za donošenje salevata džumanski dan – petak.
Od brojnih koristi salevata jeste da se time izvršava Allahova naredba, koja je upućena vjernicima u prethodno citiranom ajetu. Donošnje salevata obezbjeđuje bliskost sa Poslanikom a.s. na Sudnjem danu i njegov šefa’at, tj. zagovorništvo – traženje Allahove milost i oprosta grijeha. Obezbjeđuje napredak i uzdizanje osobe kod Allaha dž.š., brisanje grijeha i upisivanje dobrih djela. Donosi bereket, Allahovu milost i pomoć, uzrokuje Božiju zaštitu i uputu i sigurni je put koji vodi svog vlasnika ka spasu na dunjaluku i Džennetu.
Postoji više različitih formi salevata na Poslanika a.s., kao na primjer kada se spomene ime Muhammed a.s., potrebno je kazati: „Sallallahu alejhi ve sellem“, „Alejhi-s-salatu ve-s-selam“, ili često izgovarati: „Allahume salli ve sellim ala resulina Muhammed“, „Es-salatu ves-selamu alejke ja Resulallah“ itd.
O značenju riječi salevat i selam kod islamske uleme nalazimo različite stavove.
Selam je riječ koja u svom izvornom značenju u arapskom jeziku označava islamski pozdrav ili pozdravljanje, tj. mir i spas. Međutim, u kontekstu selama na Poslanika a.s. označava našu dovu da Allah dž.š. spasi i sačuva Svog Poslanika a.s. svih nedaća, ne samo onih na ovome svijetu, dok je Poslanik a.s. bio živ, već i nedaća na Sudnjem danu.
Značenje riječi salevat kod većine islamske uleme zavisi od konteksta u kojem je upotrijebljena, tako da kada Allah Uzvišeni donosi salevat na nekoga, to znači da On Uzvišeni spušta Svoju milost na tu osobu i hvali je. Kada salevat donose meleki, to znači da čine istigfar, to jest traže oporost za određenu osobu. A kada ljudi donose salevat, to znači da mole Allaha i upućuju dovu za određenu osobu.
Prema mišljenju islamskih učenjaka, salevati Uzvišenog Allaha na Poslanika a.s. jesu pohvala ili hvaljenje Allahovog Miljenika pred stanovnicima nebesa, dok salevati ljudi i meleka na Muhammeda a.s. jesu njihove dove upućene Plemenitom Gospodaru da pohvali Poslanika a.s. pred stanovnicima nebesa, te da mu daruje obećanu nagradu, blagoslov i posebno mjesto na Sudnjem danu, kako bi imao mogućnost i priliku šefa’ata – zauzimanja za svoje iskrene sljedbenike.
PITANJE: Kakav je status prihvatanja i dijeljenja poklona koje se prakticira u povodu Nove godine?
ODGOVOR: Jedan od običaja koji se još uvijek prakticira u pojedinim muslimanskim porodicama, a tiče se obilježavanja Nove godine, jeste nabavka prigodnih poklona, koji se dijele tom prilikom, posebno djeci, kako bi se na taj način unijela radost u njihova srca. Ranije smo mnogo puta govorili da muslimani u svojim kućama, među članovima svojih porodica, trebaju nastojati prakticirati i čuvati samo propise i običaje koji se tiču njihove vjere i kulture, nikako one koji pripadaju drugima. Prakticiranje običaja koji pripadaju drugim narodima, po propisima islama, smatra se oponašanjem i slijeđenjem tog naroda, našta nas je Allahov Poslanik a.s. upozorio riječima: „Ko oponaša jedan narod, njemu i pripada.“ Zanimljive su i riječi ashaba Abdullaha Ibn Omera Ibn Asa r.a. koje je izrekao ovim povodom: “Ko živi u neislamskoj sredini, svetkuje i obilježava njihove praznike i dane, oponašajući ih na taj način do svoje smrti, na Sudnjem danu će biće proživljen u njihovom društvu.“
Sve prethodno spomenuto ukazuje da muslimani ne smiju tuđe praznike i slave obilježavati na isti način kako to čine nemuslimani kojima oni pripadaju, jer su oni dio njihove vjere i kulture. Muslimani imaju svoje blagdane, tj. mubarek dane i noći, koje mogu i trebaju obilježavati na poseban način. To su, prije svega, dva bajrama – ramazanski i kurban bajram; zatim džumanski dan, koji se smatra najvrjednijim danom u nedjelji, u kojem se obavlja džuma namaz; Nova hidžretska godina; mjesec rođenja Allahovog Poslanika a.s. i sl. Pripadniku islama je zabranjeno da povodom nemuslimanskih praznika čini ono što čine nemuslimani; da za doček priprema posebnu hranu i piće; da svoj dom, životni ili radni prostor namjenski uljepšava, ukrašava balonima, lampicama, kićenjem jelke, igračkama i drugim rekvizitima koje koriste nemuslimani tim povodom; da se sprema za poseban izlazak u restoran sa članovima porodice, na trg ili neko drugo javno mjesto gdje se od strane nemuslimana vrši doček tog praznika. Isto tako je zabranjeno da se tim povodom kupuju i dijele prigodni pokloni svojoj djeci i ukućanima, jer to nije od prakse Poslanika a.s. koji je naš uzor i učitelj u vjeri. Dijeljenje poklona, kao običaj, inače je dozvoljeno i pohvaljeno u islamu, shodno riječima Poslanika a.s.: “Dijelite poklone jedni drugima, zavoljet ćete se.“ Međutim, ukoliko se to čini povodom Nove godine koja nastupa 31. decembra, ili nekog drugog nemuslimanskog praznika, sa namjerom da se tim postupkom oponašaju nemuslimani, takva praksa je muslimanima strogo zabranjena, a oni koji to čine grješni su i za svoj grijeh se trebaju pokajati. Dijeljenje poklona članovima porodice, posebno djeci, može se i treba prakticirati povodom Bajrama, ili u nekom drugom periodu tokom godine, koji nema u sebi elemente oponašanja pripadnika drugih naroda i vjerskih zajednica.
Ukoliko neko od nemuslimana povodom njihovih praznika daruje svom komšiji ili kolegi muslimanu određeni poklon, koji po propisima islama ne spada u ono što je zabranjeno (ne sadrži u sebi nešto što je haram, niti je dio vjerskog rituala koji je po islamu neprihvatljiv) musliman to može primiti i konzumirati, kao što je dozvoljeno da muslimani prilikom svojih blagdana daruju svojim komšijama nemuslimanima nešto što žele, što je dio njihove vjere i kulture, makar to bilo i kurbansko meso.

Piše: dr. Rešad ef. Plojović

Glas islama 315, decembar 2021.