U Gusinje iz osmanskog perioda sačuvane su sljedeće džamije: Čekića džamija, sagrađena 1687. Godine a obnovljena 1972. godine, džamija u Gornjem Vusanju, sagrađena 1710. godine a obnovljena 1970. godine, Vezirova džamija, sagrađena 1765. godine, džamija u Martinovićima, sagrađena 1800. Godine, obnovljena 1967. godine, Ćosovića džamija iz 1867. godine, Nova Radončića džamija, prvobitno sagrađena 1899. godine, obnavljana 1985. i 2001. godine sagrađena nova džamija, Đonbalića džamija u Donjem Vusanju sagrađena 1910. godine a obnovljena 1981.. Sve džamije treba restaurati i sačuvati od daljeg uništenja, posebno drvene munare koje su jedan od simbola plavsko-gusinjskog kraja.

Porušene džamije u Gusinju džamija sultan Ahmeda I, sagrađena u periodu 1603-1617, izgorela u požaru 1746-7. godine, Đul-begova džamija, sagrađena 1833. godine, Ali-begova džamija, sagrađena 1852. godine, zapaljena 1896. Godine, džamija u Ćosovićima, sagrađena 1867. godine, džamija se srušila zbog nebrige mještana.

…………………………………………………………………………………………………..

Gradski sokaci su bili široki i popločani kamenim pločama – kaldrmom. Postojao je glavni put, džada, a svaka kuća je imala svoj sokak koji ju je povezivao sa glavnim sokakom. Seoski sokaci su bili uži i nijesu imali kaldrmu. Sokaci su bili ograđivani tarabama ili ogradom pletenom od pruća tzv. plotom ili vrljikama.

Mostovi iz osmanskog perioda građeni su od kamena tesanca, i svi su prema sredini manje ili više uzdignuti radi bržeg oticanja vode. Od prvih dana svoje vladavine Osmanlije su izgradnji mostova poklanjali posebnu pažnju. Blizu ušća Bistrice u Lim, u mjestu Lozna Luka, na rijeci Bistrici sjeverno od Bijelog Polja, još uvijek odolijeva vremenu kameni most, najstariji spomenik iz osmanskog doba na ovim prostorima. Tačan datum izgradnje mosta nije poznat. Zapušteni I prepušteni zubu vremena su i mostovi u Starom Baru. Dugo je Vezirov most bio jedini koji je premošćavao Moraču u njenom donjem toku. Godine su prolazile. Most je polako, ali sigurno spajao kanjon Morače. Nakon što je postavljen posljednji kamen most je zablistao u punom sjajnu. Vitak luk, visok oko 20 metara nadvisio je rijeku.
Most je imao i dvije kule u kojima se nalazila naoružana turska posada. Kapije na kulama noću su zatvarane kako bi se spriječio upad Crnogoraca u okolinu grada. U toku oslobodilačkih ratova 1876­/78. most je bio neznatno oštećen. Nakon oslobođenja Podgorice od Turaka, most je renoviran, a kapije koje su ga obezbjeđivale bile su srušene.
Međutim, prilikom rekonstrukcije nije zadržan njegov provobitan izgled, pa je Podgorica izgubila jedan važan kulturno­istorijski spomenik. Danas o ljepoti zadužbine skadarskog vezira svjedoče samo gravure, crno­bijele fotografije i stari zapisi.